субота, 19. децембар 2009.

Ti si vazduh koji disem, ti si sunce sto me greje, ti si onaj sto postoji da se moje lice smeje...Ti si vazduh koji disem, ti si sunce sto me greje, ti si onaj sto postoji da se moje lice smeje...

Ti si moje sunce i kralj si moga neba ti si sve ono sto mi treba toplinom svojom ti me grejes kad mi se onako slatko ljubavi nasmejes, kako bi da me poljubis i zagrlis ma onako nezno ali jako pa tada bi i andjel sa neba zaplako jer ti si moje plavo more u kome se ja gubim dok te nezno ljubim, more moje i dubina plava u kome moje srce mirno spava moj andjele u narucje bih te uzela na krilima svojim povela i u moje carstvo donela da samnom delis sve dane i noci da me uvek pazis i danonocno da me nezno mazis i samo tebi da pesme pisem hocu samo uz mene da sretno dises da se kraj mene uvek sretan budis i samo mene celog zivota da nezno ljubis ljubavi moja za mene ti si raj i samo u tebi vidim sretan kraj duge na nebu su sa bezbroj boja hocu da vecno budes samo moj tvoj svaki nezni dodir kao povetarac laki zove me i nocas tebi mami u ovoj mojoj crnoj tami iz koje sada jaka svetlost navire zato andjele moj sa oblaka mi sidji i mom toplom srcu pridji nek ljubav tvoja bude mom srcu lek hocu to andjele zauvek neka se sretnu nasi pogledi i neka se u njima samo ljubav vidi ljubav koja veze i spaja nasa umorna srca dva za vremena sva jer samo tebe ljubavi moja volim ja …

Нема коментара:

Постави коментар