
Ewo jedne istinite price, ali pre nego je procitate, premite brdo papirnih maramica... :(
Mnogo je ljudi koji su u moj zivot usli slucajno. Jedan od njih si bio i ti. Ali tek na kraju kada je sve vec bilo gotovo, ja sam ostala sama i nista drugo nisam znala, osim plakati. Suvise mlada, sebe sam prepustila jakim emocijama, zavolela sam te, a mozda je za to bilo rano. Provedenih s tobom godinu dana na mom srcu su ostavili dubog trag, nevidljiv, ali tako bolan. Kao I svaka veza I nasa je imala uspone I padove. Bilo je onih dana, kada su drugi zavideli nasoj sreci, a i onih, kada nisu ni pozeleli da budu u nasoj kozi…. Tvoje oci su me uvek pratile, bile su za mene zvezda koja me kroz zivot vodila, i uvek sam im se vracala. i te ruke, nezni dodiri, slivali su se niz nasa tela, a mi smo ljubavlju bili vodjeni… Duge setnje kraj reke, Mesec koji nas je pratio, sve su to najlepsi trenutci nase ljubavi. Toliko smo jedno drugo voleli da ni slutili nismo, kako ce biti kada se rastanak priblizi. Ali dosao je i taj dan, da li tvojom ili mojom greskom sve se zavrsilo. Ostavio si me samu,kao malenu ladju na sred okeana bez igde ikoga… Cekala sam samo oluju koja bi me otopila. Kise koje bi me odvele u vecni san, ali osim bola u mom srcu I samoce, nista drugo nisam imala…Cekala sam danima tvoje pozive, nadala se da cu te jos jednom videti. Otisao si nepozdravivsi se, osim poruke na vratima nista drugo od tebe mi nije ostalo. Pitala sam sebe u ocaju... “Da li si druge oci nasao, da li su te druge ruke mamile…? Guseci se u suzama, skrhano telo moje utonulo je u san… Svanuo je novi dan. Sama sam, jos poneka suza na licu se caklela. I moj verni pas Arci je tuzno gledao u mene, tugu smo delili zajedno. U trenutku na vratima sobe pojavila se moja mati, u ruci je drzala dnevne novine, otvorena 13. strana, i clanak sa nazivom: “Za mene je rodjena, za nju umirem”. Drhtave ruke, oci pune suza, I nemo lice slusalo je reci koje je moja mati citala… 13.januara u Beogradu, bacivsi se pod voz, I.N. ostao je na mestu mrtav. Razlozi smrti su bili ocigledni, jer u svojim rukama drzao je sliku svoje bivse devojke, i papir na kojem su pisale reci: “S’ tobom nasao sam srecu, ti si meni sudjena, pozeleti nikada drugu necu ti si za mene rodjena, a ja za tebe umirem…” Ophrvena bolom, briznula sam u plac, nekoliko dana nisam mogla doci k sebi. Osecala sam krivicu, bol I tugu, jer nisam znala zasto je to ucinio… Ali jos vise me je bolelo, sto njegove oci vodilje vise nikada necu videti, jer sam izgubila bice koje najvise volim. Shvatila sam koliko se dvoje mladih moze voleti, i da sve sto je lepo kratkog je veka… Sada pocinjem sve iz pocetka, ali na srcu nosim teret jak. Svake noci sanjam njegove oci, koje u meni rasvetle mrak. Svaki 13.januar od tada napolju padaju kise, nisi vise kraj mene, a volim te sve vise. Sada kada vise te nema tu, sama krecem na pocinak I budim se ujutru...